O Bosanskom Grahovu

O Bosanskom Grahovu

Na području Grahova može se naići na mnoge ostatke davno iščezlih kultura. Najstariji tragovi otkriveni su u Čađavoj ( Gigića ) pećini iznad sela Resanovci .U njenom predvorju su zapaženi tragovi prebivališta pračovjeka , a otkriven je i jedan kameni nožić,vrlo patiniran i još nekoliko paleolitskih kamenih izrađevina , te se smatra da je pračovjek posjećivao ovu pećinu prije oko 30.000 godina.

Mnogo mlađem vremenu pripadaju arheološka nalazišta koja su poznata pod imenom « Gradina « , kojih na Grahovskom polju i široj okolini ima nekoliko ,a jedno od njih se nalazi u samom gradu. Arheolozi u svojim nalazima smatraju da je ova gradina bila intenzivno naseljena od bronzanog doba do propasti Rimskog carstva. Drugo slično naselje je otkriveno u selu Peći a treće između sela Kesići i Maleševci i četvrto kod sela Grkovci. Gradine u okolini sela Grkovci osnovane su oko 1.000 godina prije nove ere i naseljene kontinuirano sve do propasti Rimskog carstva u šestom vijeku nove ere. Narod koji je živio na ovim prostorima prije nove ere zvao se Dicioni ,a isti prostor osvajaju rimljani nakon velike Ilirsko-panonske bune. Na grahovskim poljima su na više mjesta otkrivena rimska naselja ,a ta otkrića na području Grahova navela su arheologe da tamo lociraju rimski grad Stridon. Stridon je rodni grad jednog od najvećih književinka i naučnih istraživača s konca četvrto i početka petog vijeka nove ere, koji se zvao Euzebije Jeronim . Stridon je potpuno razoren od strane zapadnih Gota .

U periodu od X do XV vijeka Grahovo pripada Bosanskoj državi i to sve do ubistva posljednjeg srpskog kralja Stefana Tomaševića 1463.godine i dolaska Turaka u ove krajeve. Narod na ovom prostoru živi 400 godina pod turskom vlašću ,sve do 1875.godine kada je dignut oslobodilački ustanak i kada su ustanici uz pomoć braće Plavanjaca 15.09.1875.godine osvojili pograničnu kulu u Tiškovcu i protjerali Turke sa ovih prostora .

Naseljavanje Grahova počinje u četvrtom vijeku i stanovništvo tu opstaje sve do danas izdržavajući osvajačke ratove, progone,namete i druge nedaće zahvaljujući prvenstveno geografskom položaju i prirodnim uslovima za život.

Poslije drugog svjetskog rata samo kolonizacijom iz Grahova odlazi 25% stanovništva,a veliki dio zbog zasluga u ratu dobija službu širom Jugoslavije , Engleske i Amerike i tamo ostaju.

U blizini Grahova u selu Obljaj rodio se Gavrilo Princip ( 1894-1918 ) a u selu Kesići rodio se legendarni sin buntovne krajnine Đuro Pucar Stari (1899-1979 ).

U selu Preodac nalazi se Momčilova kula ili u narodu poznata kao srednjovjekovna kula, ostaci srednjovjekovne kule nisu nažalost istraženi,tako da se o vremenu gradnje mogu praviti samo pretpostavke . Ono što je sasvim sigurno radi se o monomentalnoj građevini koju je kao takvu mogao sagraditi neko od Bosanskih vladara.

Što se vremena gradnje tiče samo se pretpostavlja da je mogla nastati u vrijeme kralja Tvrtka .
Zašto je izabrana ta lokacija ne treba se čuditi . Prirodni uslovi i strateški položaj su sasvim sigurno odigrali važnu ulogu.
Mještani sela Preodac znaju gdje je bio glavni ulaz koji je nažalost zatrpan kamenjem . Zidine ovog velelepnog zdanja protežu se skroz do dna kanjona Unca i jako su nepristupačne sa spoljašnje strane. Interesantno je da u prošlosti niko od naučnih radnika nije napravio arheološka iskopavanja . Bitno je da se ovaj lokalitet stavi u registar zaštite spomenika kulture i da kao takav ne ostane samo u narodnim predanjima i pjesmama.

Austrijske su vlasti prije 125 godina (1879. godine) prvi put u Bosni i Hercegovini sprovele sistemski popis stanovništva. Poslije toga provedeno je još 11 službenih popisa po načelima moderne statistike: tri za vrijeme vladavine Austro–Ugarske (1885., 1895. i 1910), dva dvije u vrijeme Kraljevine SHS / Jugoslavije (1921. i 1931.) i šest za vrijeme bivše SFRJ (1948., 1953., 1961., 1971., 1981. i 1991.).

Opština Bosansko Grahovo je po popisu iz 1991.god. imala 35 naseljenih mjesta a površina opštine je iznosila 782 km2. Srbi su živjeli u 34 naseljena mjesta a Hrvati u 5 naseljenih mjesta (podatak iz popisa 1991.godine).
Stanovništvo je izbjeglo usljed ratnih dejstava 1995. godine. Od 1995. – 1998. godine u našu opštinu su se useljavali stanovnici hrvatske nacionalnosti raseljeni iz drugih krajeva BiH.

Prijeratni broj stanovništva – popis iz 1991.

Broj stanovnika 1991.god. je 8311 od čega:
Srba 7888 ili 94,9%
Hrvata 226 ili 2,7%
Muslimana 12 ili 0,1%
ostalih 185 ili 2,2%

Povratak

Povratak stanovništva počeo je 1996. god. ali je bio slab pošto je 97% opštine razrušeno ratnim dejstvima. Ukupna industrija je uništena što ratnim dejstvima, što pljačkom imovine.
Broj povratnika na dan 31.12.2003. je 3279 a broj raseljenih lica je 179 što čini ukupno 3458. Broj prijavljenih koji bi željeli i morali da se vrate je oko 3150 te bi se dobio otprilike broj stanovnika iz 1991 god. Povratak prijavljenih nije moguće ostvariti pošto je porušenost stambenih objekata jos uvjek 58,93%. Obnova bez pomoći medjunarodne zajednice je nemoguca.

Prema podacima iz 1996. godine bilo je ukupno 926 stanovnika, i to:
(podaci dobiveni od Centra civilnih inicijativa)

Bošnjaka – 0,0 %
Hrvata – 98,6 %
Srba – 1,4 %

Ukupan broj stanovnika

Ukupan broj stanovnika na dan 31.12.2003. godine je 3458, od toga je raseljenih 179. Od toga ima:

Srba 3258
Hrvata 200
(izvor podataka opština – registracioni centar).

Broj raseljenih lica sa područja Bos.Grahovo čine 5032 i to srpske nacionalnosti. (izvor podataka – opština)
Od ukupnog broja stanovnika ima:

1158 žena
1280 penzionera
320 djece do 16 godina
795 omladine do 30 godina.

Opština Bosansko Grahovo se nalazi na jugozapadnom dijelu BiH i obuhvata površinu od 780 kvadratnih kilometara ,graniči sa opštinama Drvar, Glamoč, Livno, Kulen Vakuf u Bosni i Hercegovini i opštinama Srb,Knin i Kijevo u Republici Hrvatskoj, a od obale Jadranskog mora udaljena je 80km (Šibenik).

Planine Dinara, Uilica, Jadovnik, Šator i Staretina sa padinama i poljima između njih čine grahovsku teritoriju sa nadmorskom visinom između 400m (selo Mračaj) i 1851 (Veliki bat na Dinari).

Grahovska polja (Resenovačko,Pašića,Crnoluško i Ždralovac) na nadmorskoj visini od 708 – 873 m čine kotlinu koja se proteže od sjeverozapada ka jugoistoku u dužini od 45 km i širini od 10km. Na jugu je Ždralovac i Livanjsko polje do Livna ,a na sjeveru iz resenovačkog polja pruža se prevoj prema Drvaru (Ploče 985 m nadmorske visine) i uvala ka Srbu. Prevoj preko Stožišta između Dinare i Uilice (Derala 965 m nadmorske visine) je prolaz na zapad prema Kninu , a Tičevska visoravan (1098 m nadmorske visine) je prolaz na istok ka Glamoču.

Prva velika cesta kroz grahovski kraj gradi se 47. i 48. godine nove ere , a na podlozi ove ceste Austrougarske vlasti 1892.godine grade makadamsku cestu Strmica – Bosansko Grahovo – Drvar ,koja se 1975.godine preuređenjem pretvara u magistralni put. Magistralni putevi povezuju Bosansko Grahovo sa Kninom (35 km), Drvarom (35 km) i Livnom (76 km) .

Područjem opštine Bosansko Grahovo prolazi željeznička pruga (Donji Tiškovac) Bosanski Novi – Knin u dužini od 1700 m sa željezničkom stanicom u Bosanskom Drenovcu.

Grahovska naselja ( 32 naseljena mjesta ) nalaze se na obodima polja povezana su asfaltnim putevima sa sjedištem opštine , a postavljena su tako da na najbolji način koriste prirodne pogodnosti. Naselja su na sunčanim i od vjetra i nepogoda zaštićenim planinskim padinama i uvalama , na granici plodnog zemljišta sa pašnjacima i šumom ,odakle se na najbolji način eksploatišu prirodna bogatstva .

Po svom geografskom položaju opština Bosansko Grahovo iako blizu Jadranskog mora ima kontinentalnu klimu sa dugim i jakim zimama i kratkim i toplim ljetima sa velikim brojem sunčanih dana u godini.

Na planini Šator na visini od 1448 m smješteno je Šatorsko jezero – biser planine Šator i njegov najvrjedniji « eksponat «, dugačko 337 m i široko 127 m sa dubinom od 8 m i vodom tamnozelene boje što potiče od vodene biljke Potamageton koja raste na dnu jezera . Voda je providna do dubine 4 m ,te je tako vidljiv najveći dio jezerskog dna. Na ovoj planini raste endemska i zaštićena biljka « Runolist «.

Pored ovog jezera postoje još dva prirodna jezera i to Pečenačko u Grahovskom polju i jezero u Nuglašici u Livanjskom polju , te dva vještačka jezera u Borovači i selu Preodac.

Ukupan broj zaposlenih u Bosansko Grahovo do 1992. godine je bio 3250 radnika. Pored navedenog, seosko stanovništvo se bavilo stočarstvom i to uzgojem ovaca, krava, konja i manji dio uzgojem koza i svinjogojstvom. Za vrijeme i nakon ratnih dejstava sve ovo je uništeno ili opljačkano i od navedenog potencijala nije ostalo ništa.  Do 1995. godine u Bosanskom Grahovu su postojali sljedeći privredni subjekti u državnom vlasništvu: Drvni kombinat (sa zaokruženom proizvodnjom finalne prerade namještaja koji je išao u izvoz SAD), broj uposlenih 611 UNIS tvornica ležajeva, uposlenih 115 Dom zdravlja sa apotekom, uposlenih 33 Elektrodistribucija, uposlenih 28 PTT sa poštama u Pećima, Crnom Lugu i Preocu uposlenih 20 DPŠ ” BOROVAČA “, broj uposlenih 410 Treset prirodni humus, uposlenih 180 Rasadnik, uposlenih 120 Komunalno, uposlenih 6 Opština, sud i policija, uposlenih 110 Dom kulture sa radio stanicom, uposlenih 12 Trgovina i ugostiteljstvo, uposlenih 315 Ciglana, uposlenih 157 Autoprevoz, uposlenih 120 Borac tvornica obuće, uposlenih 405 Veterinarska stanica, uposlenih 3 Srednja, Osnovna škola i Dječije obdanište 40.

Prijašnja ekonomija Bosanskog Grahova bazirala se na drvnoj industriji kao okosnici privrednog razvoja. Drvni kombinat je uglavnom proizvodio rezanu građu J/S i bukve, bukovi parket (pareni i nepareni), te finalni proizvod kolonijal stolice na bazi bukovine. Godišnji prorez oblovine J/S i bukava je bio cca 45-50.000 m3. Broj zaposlenih je bio cca 611 radnika. Tržište za rezanu građu bukve uglavnom su činile Italija, Austrija, Poljska i još neke Evropske zemlje. Rezana građa J/S i parket uglavnom su tržište nalazili u Srbiji i Sloveniji. Finalni proizvod (kolonijal stolice) tržište je imao u SAD.

Eksploatacija treseta u dijelu Livanjskog polja koji pripada opštini Bosansko Grahovo sa godišnjom proizvodnjom od 60.000 t i brojem zaposlenih od 180 radnika, bila je značajan faktor za ekonomiju u opštini. Šumskim bogatsvom gazdovalo je preduzeće DPŠ «Borovača» čija godišnja proizvodnja je bila

cca 95.000 m3 drvnih sortimenata. Imalo je 410 zaposlenih radnika.  Rasadnik « Pržine « se bavio proizvodnjom sadnica svih vrsta četinarskog i određenih vrsta lišćarskog drveća. Broj zaposlenih je bio cca 120 radnika. Tvornica cilindrično valjčanih ležajeva (UNIS) sa 115 radnika, tvornica obuće «Borac» sa cca 405 radnika, tvornica opekarskih proizvoda «Ciglana 27. juli» sa 140 radnika, Trgovačko–ugostiteljsko preduzeće sa 315 zaposlenih i preduzeće za prevoz putnika i robe «Prevoz» sa 120 zaposlenih radnika su preduzeća koja su, zajedno sa prethodno navedenim, činila glavni mehanizam prijašnjeg ekonomskog razvoja u opštini Bosansko Grahovo.  Glavne pogodnosti koje je lokalna zajednica pružila bili su bogati prirodni resursi I obezbijeđeno tržište.

U opštini Bos.Grahovo u ovom trenutku nalazi se pet državnih preduzeća: JP Hercegbosanske šume – šumarija Bosansko Grahovo, Rasadnik «Pržine», Telekom, Elektrodistribucija, Prenos električne energije. Obim poslova kod Elektrodistribucije i Telekoma ima umjereni trend rasta zato što u pojedinim MZ nisu uvedeni struja i telefon što je planirano da se obavi u toku ove i naredne godine . Obim poslova u Šumariji i Rasadniku će se kretati u prošlogodišnjim omjerima. Broj zaposlenih u Šumariji je 56 radnika, u Elektrodistribuciji 4 radnika, u Prenosu električne energije 4 radnika, i u Telekomu 4 radnika. Opština nema skoro nikakve ingerencije nad ovim preduzećima. To se u prvom redu odnosi na nemogućnost zapošljavanja povratnika, neredovnost naplate šumske takse za korišćenje šumskog bogatstva itd.

Privatna i privatizovana preduzeća postoje u sektorima ugostiteljstva, trgovine, separacije pijeska, proizvodnje ciglarskih proizvoda,mini pilane, stolarskih radnji i usluga brijačnice. Malih preduzeća ima 17 (ugostiteljstvo,trgovina i stolarija), Srednjih preduzeća ima 4 (separacija šljunka i pijeska za građevinarstvo) i 3 mini pilane. Velikih preduzeća ima 1 (tvornica opekarskih proizvoda – Ciglana) Vlasništvo tvornice treseta nije definisano, ta aktivnost je u toku. Jasna sektorska klasifikacija preduzeća ne postoji. Poljoprivredom se bavi manji broj individualnih poljoprivrednih proizvođača. Industrijska proizvodnja je malo zapostavljena. Veći industrijski kapaciteti nisu u funkciji. Najuočljiviji napredak u razvoju pokazuje firma «Separacija Pržine». To je firma srednje veličine koja se bavi proizvodnjom i separacijom građevinskog šljunka i pijeska. Rezultat ovakvog rasta može se tražiti u pojačanoj potražnji pijeska i šljunka vezano za rekonstrukcije devastiranih objekata. Uglavnom se radi o privatnom ulaganju.

Firme koje trenutno ne rade, odnosno koje su propale, su: Drvni kombinat (sada INN Bosansko Grahovo), Tvornica obuće «Borac» (devastirana tokom rata), «Prevoz» (prevoz putnika i robe – devastiran tokom rata), »Trgovačko–ugostiteljsko preduzeće» (devastirano tokom rata), IGM «Ciglana» (devastirana tokom rata, sada se vrši rekonstrukcija) te Tvornica cilindrično-valjčanih ležajeva UNIS (devastirana tokom rata i nakon rata opljačkana). Drvni kombinat (sada INN Bosansko Grahovo), nije imao posljedica ratnih dejstava. Uglavnom je opljačkan nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i neriješenog vlasničkog statusa. Kapaciteti mehaničke prerade drveta bi se mogli uz određena ulaganja koristiti. Jedina usluga koju opština može pružiti preduzećima je odobravanje zemljišta za formiranje novih malih i srednjih preduzeća. Postoje određene lokacije pogodne za njihovo formiranje i korištenje. Na području opštine Bosansko Grahovo postoji udruženje «Mala privreda» osnovano sa ciljem da unaprijedi odnose i stvori povoljnije uslove za bavljenje trgovačkom, ugostiteljskom i zanatskom djelatnošću, koje je u prvim danima nakon registracije bilo dosta aktivno, da bi vremenom prešlo u stanje neaktivnosti.

Trenutno između ovog udruženja i opštinske uprave ne postoji saradnja u smislu redovnih sastanaka, organizovanih foruma i sl. Osim ovoga, poslovno udruženje koje bi zastupalo interese preduzeća ne postoji, nema kosultantskih firmi koje bi pružale savjetodavne, finansijske, informativne ili pravne usluge, usluge usluge menadžmenta i marketinga, a nema ni Odjeljenja za ekonomski razvoj pri opštinskoj administraciji. Na nivou opštine nema raspoloživih kreditnih sredstava i dostupnost kapitala na lokalnom nivou je ravna nuli. Firme trebaju razne vrste usluga počevši od zemljišta, finansijske potpore, edukacije radnika i sl. Prema uvidu inspekcije nisu poznati slučajevi da na području opštine postoje neprijavljene firme, odnosno da postoji siva ekonomija.

 

Livanjsko i Grahovsko polje primjenom agrotehničkih sredstava mogu biti značajna osnova za poljoprivednu i stočarsku proizvodnju. Na području Grahovskog polja značajno je nalazište gline za proizvodnju cigle i crijepa koje je eksploatisano više od 50 godina a danas nije u funkciji proizvodnje. Na području Livanjskog polja koje pripada opštini Bosansko Grahovo nalazi se značajno nalazište treseta,»Ždralovac«površine 10.000 ha čije se rezerve cijene na oko 3 miliona tona, najveće na području bivše Jugoslavije. Na bazi treseta 1972 godine podignut je jedan od najvećih rasadnika za proizvodnju šumskih sadnica i ukrasnih i dekorativnih vrsta u Evropi. Ispod naslage treseta značajna su nalazišta gline za proizvodnju keramičkih pločica čiji kapaciteti nisu korišteni, te nalazište građevinskog pijeska čija eksploatacija je nekontrolisana i neplanska, te imovinsko pravno neuređena. Područje opštine obiluje pašnjacima, livadama i šumom. 

Planina Šator zahvata površinu od 10.500 ha a pod šumom je 9.600 ha što govori o šumskom bogatstvu ovog kraja. Na području opštine Bosansko Grahovo pod oranicama se nalazi 2755 ha, pod vrtovima 3 ha, pod voćnjacima 50 ha, pod livadama 11.262 ha, pod pašnjacima 33.019 ha, pod šumama 29.558 ha a neplodnih površina je 721 ha što ukupno iznosi 78.010 ha. Na planini Šator na visini 1488 m smješteno je Šatorsko jezero dugačko 337 m široko 127 m koje spada u red glečerskih jezera. Najveća dubina jezera 8 m. Voda je providna do dubine 4 m, tako da je vidljiv najveći dio jezerskog dna. Preodac je još jedan dragulj planine Šator – vječna igra vode i svijetlosti i njen vječni žubor u ambijentu tamno zelenih četinarskih šuma i svjetlo zelenih livada i pašnjaka. U selu Preodac izvire rijeka Unac iz stotine izvorčića i potočića i otiče pored Momčilove kule do manastira Rman , gdje se spaja sa Unom. Pored ovog jezera postoje još dva prirodna jezera, Pečenačko u Grahovskom polju i jezero u Nuglašici u Livanjskom polju, te dva vještačka jezera u Borovači i Preodcu koji mogu biti značajan potencijal za proizvodnju ribe. 

Od šumskih vrsta preovladavaju bukva, smrča, jela i bor sa ukupnom površinom oko 30.000 ha. Zbog izobilja šumske vegetacije ovaj prostor je pogodan kao stanište raznih vrsta ptica, visoke i niske divljači te raznih vrsta glodara i gmizavaca. Na području opštine se sije pšenica, raž, ječam i krompir pretežno za vlastite potrebe te je iz tih razloga obrađeno manje od 10 % obradivih površina.

Pitka voda i izvori 

Na području opštine Bosansko Grahovo su značajne količine pitke vode – potok Gudaja (vidi sliku 7), izvor Unca, izvor u Pećima te izvori u selu Donji Tiškovac i Mračaj i drugi manji izvori te podzemni vodotoci – ali je opština nesnabdjevena pitkom vodom. U hidrografskom pogledu Grahovsko polje je podjeljeno na slivove Crnog i Jadranskog mora. Vododijelnica je u mjestu Begovac poznat u narodu pod nazivom Dijelovi. Riječica Struga, Unac i Gudaja pripadaju Crnomorskom slivu a riječica Korana i vode Livanjskog polja pripadaju Jadranskom slivu. Speleološki objekti su jedna od neprikosnovenih vrijednosti i potencijala grahovskog prostora . Javljaju se svuda, a posebno na sjeveru gdje vode ponornice otiču u sliv rijeke Une i jugozapadu gdje vode ponornice formiraju rijeku Cetinu u Dalmaciji. Najbogatije su istražene resenovačke pećine na padinama Stražbenice . Istraženo je 5 pećina u dužini od 5 m do 1200m. Najpoznatija je pećina Ledenica koja je uređena i otvorena za turističke posjete 09.09.1979.godine ,a zbog ratnih događaja i devastiranja danas nije otvorena za posjetioce. Ledenica spada u red vrlo značajnih speleoloških objekata a krasi je ono po čemu se ona ističe među velikim pećinama ,je bogatstvo u nakitu, odnosno velikoj koncentraciji pećinskog nakita –velikih dimenzija i prvoklasnog kvaliteta po čemu nadmašuje Postojinsku pećinu.